Podaci o bacanju hrane variraju od 30 do čak 50% hrane koja ne dospije na naše tanjire. Razlozi za ovakvo rasipanje su razni: pretjerano strogi rokovi trajanja, akcije s popustom na količinu, zahtjevi da hrana izgleda kozmetički lijepo, loša organizacija i skladištenje.
U svijetu je broj pothranjenih i gladnih prvi put narastao na gotovo milijardu ljudi, a isto toliko postoji onih s prekomjernom težinom. Sve potrebe za hranom gladnih u svijetu bile bi zadovoljene kad bi oni samo dobili hranu koja se baca u SAD-u i u Velikoj Britaniji.
Istraživanja su pokazala da gotovo polovinu ukupne količine bačene hrane čini voće i povrće. Slijede nejestivi dijelovi hrane, poput ljuski jaja, listova čaja i kafe, zatim hljeb i peciva, te krompir i meso. Najmanje se baca tjestenina i riža, te mlijeko i mliječni proizvodi. Nakon njih tu su riba i pripremljena jela, te kolači, keksi i prerađeno voće i povrće. Kućanstva s više djece bacaju više tjestenine i riže te mlijeka i mliječnih proizvoda, a kućanstva s većim brojem članova više mesa, krompira, hljeba i peciva, te tjestenine i riže. Obrazovaniji sudionici bacili su manje krompira, tjestenine i riže, a oni s većim primanjima više kolača i keksa, kao i mlijeka i mliječnih proizvoda.
U jednom ranijem istraživanju, skoro polovina ispitanika smatrala je kako je glavni krivac za nastanak otpada od hrane prevelika količina pripremljenog obroka, dok je za 29 posto ispitanika “kriva” prevelika količina kupljenih namirnica. Kako bi smanjili bacanje hrane koja im preostane, najviše, trećina sudionika njome nahrani psa ili mačku, a malo više od četvrtine baci preostalu hranu iz obroka u kantu za smeće.
Na kućanstva se može utjecati da prevencijom smanje bacanja hrane. U tom smislu, to je moguće ako kupujemo samo prema potrebama, a ne više od toga kao što sada radimo. Zatim, da ne kupujemo novu hranu dok ne pojedemo onu koju imamo. Takođe, ako nam ostane od jela koje smo danas napravili, ne bismo ga trebali baciti, nego ga pojesti sutra.